Djevojka tužnog pogleda

Malo novijih slika nakon dugo vremena :)

Vrijeme liječi sve rane :)

Panonski mornar

Malo religijskih motiva

         

Noviji radovi

Dvije nove slike

Malo poezije

A da razbijem monotomiju dasaka evo i jedne moje pjesme napisane neki dan

                                          NADA


Često te se sjetim prelazeći ulicu, u igri pasa lutalica na igralištu dječje radosti.
U čežnjama starice u crnini, izlazeći iz crkve.
U očima alkića pred dućanom osmjehuje mi se tvoja slika.
U čežnjama jadnih ljudi, još jadnijih planova, mrtvačnicama njihovih propalih nadanja,
tamo si ti. I biciklist kada prelazi cestu kao da te vozi na paket sicu i u igri vjetra sa
prvim otpalim jesenjskim lišćem, tamo si ti.

Bježim od ljudi bježeći od sebe, bježeći od ljudi bježim od tebe.
Lutnja i buđenja u krevetima propalih žena još propalijih ambicija, tamo si ti.
Čujem da si udata, da ti majčinstvo dobro stoji, tvoja sreća usud je mojoj nesreći,
sudba kleta kojoj ne mogu pobjeći, a moje pogreške iz dana u dan,
samo odmažu, nema tu pomoći.

Ali opet nije tako loše imati slobodu ptice u kavezu žica života,
ritam grada kroz stihove staroga Darka, zar sve što ostaje je samo san snova ili
postoji nešto jače, što pri uzdahu pasjeg sina na samrtnoj postelji boje neba para zrak?
Ipak je na dnu panodrine kutije ostala nada.